Odvjetnica Jadranka Sloković otvorila je našoj novinarki vrata svog doma te u sasvim intimnom razgovoru otkrila koliko joj znači lijepo izgledati...
Kad nam je otvorila vrata, znali smo: Jadranka Sloković jedna je od najljepših hrvatskih žena, sjajno profilirina modnog stila, zbog čega smo uostalom i došli na razgovor s njom. Nakon penjanja na Zelengaj, napadnuti hladnim vjetrom, kišom i prvim pahuljama mokroga snijega, pravo je slavlje bilo vidjeti na vratima ženu dobro poznatu javnosti, plave blago kovrčave poluduge kose, odjevenu u savršenu podužu Saint Laurentovu bijelu košulju malog ovratnika, zakopčanu do grla, nošenu na crne uzane hlače, Vuittonove crne lakirane štikle šiljatih vrhova s prošivima i masivnim bijelim remenom preko ristova. Jadranka ih naziva svemirskim, futurističkim. Poseban je modni događaj bio njezin crni štofasti ogrtač krojen uz tijelo do struka a donjeg dijela nalik na geometrijsku mobilnu skulpturu radi falti koje su se trokutasto otvarale pri svakom pokretu. Bio je to dokaz koliko poštuje Rafa Simonsa koji se upravo osamostaljuje od Diora. Odavno je jasno da je s gospođom Sloković dobro razgovarati o modnom dizajnu koji joj je od rane mladosti u krvi, o čemu svjedoči njezin prepoznatljivi imidž.
Dobro poznaje rad najjačih autora u modnom dizajnu i o njima govori s poštovanjem – bez prizvuka komercijalnog apetita. Kaže nam:
- Ne sviđa mi se ništa što djeluje jeftino. Ne odnosi se to samo na cijenu modela. Prisjeća se svoje Diorove suknje koju obožava kao najljepše skulpture. - Netko kupuje aute, netko zlato i brilijante. Ja volim odjeću, nasuprot tome je frendica koja nikad nije kupila ništa skuplje od pet funti, ali vozi Ferrari.
- U ranoj sam mladosti živjela u trapericama i od njih neću odustati ni sa sto godina... Najčešće sam nosila traperice s majicom i kožnom jaknom. Traperice dok se ne bi raspale. Uz to čizme bez potpetica. Prvu sam suknju kupila kad sam se zaposlila u Tužilaštvu. Ljeti i u trenucima koji ne obvezuju na poslovnu strogost, obavezno je u trapericama, onima baggy stila, širokima, uskima, zvonastih nogavica ili čak jako širokima. Ima ih i poderanih.
- Za dan nosim svoju radnu uniformu – crno, tamnoplavo ili sivo odijelo, i bijelu košulju, a uz ide ogrtač. On mora biti velik, mekan, udoban. Volim velike kapute, muške kapute. Najrobusniji mi je Vuittonov posve muški kaput. Savršen je... Uz to još stavim usku crnu kravatu i ja sam sebi odjevena kako treba. Navečer biram smoking, crni obavezno, uz njega bijelu košulju i hlače, uske ili šire, a ponekad haljinu – opisuje gospođa Sloković.
- U životu nisam odjenula roza ili svijetloplavo, žuto ili haljinu sa volananima, niti neću osim ako mi ne lupi u glavu tako nešto u osamdesetoj...
Cijeli intervju pročitajte u magazinu Budi.In CHiC koji je na kioscima do ožujka.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.